Laureati 21. ZagrebDoxa: Publika je odgledala 107 odličnih filmova, žiri je odlučio o nagradama u službenoj konkurenciji

Na svečanoj dodjeli nagrada proglašeni su pobjednički filmovi dvadeset prvog izdanja Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox. Na festivalu koji je u kinu Kaptol Boutique Cinema otvoren prošle nedjelje publika je imala priliku pogledati čak 107 dokumentarnih ostvarenja u šesnaest programa, a za službenu festivalsku nagradu Veliki pečat natjecalo se dvadeset filmova u Međunarodnoj, odnosno osamnaest filmova u Regionalnoj konkurenciji.

U Regionalnoj konkurenciji Veliki pečat otišao je filmu Lekcije mog tate, Dalije Dozet, a odluku je donio Regionalni žiri čiji su članovi bili Tanja Miličić, Viki Réka Kiss i Vladimir Loginov. „Ovo je film o dokumentiranju i o činu snimanja. O kameri kao alatu i sredstvu komunikacije, njezinoj prisutnosti u prostoru. Ujedno i film o obitelji, međuljudskim odnosima i žalovanju. Svjedočimo predivnom susretu oca i kćeri kroz brojne poetične slike. Ovo je inovativan i umjetnički izvanredan film.“

Posebno priznanje u Regionalnoj konkurenciji pripalo je filmu Tko će pokucati na vrata mog doma, Maje Novaković. „Ovaj nam film pokazuje ljepotu poklanjanja pažnje, kao što primjećuje glavni protagonist/ica: “Dok gledaš, moraš slušati i razumjeti.” Kroz pažljivo složene, slikovite prizore gledatelj uranja u okoliš i njegovu zvučnu kulisu, te ujedno dobiva vrijednu priliku da duboko razmisli o osnovama našeg postojanja.“

Mali pečat za najbolji kratki film iz natjecateljskog programa, o čemu su odlučili Lucija Brkić, Mariusz Rusiński i Maja Malus Azhdari osvojio je film Tko voli sunce, Arshia Shakiba. „Snažan kratki dokumentarac koji dočarava okrutnu stvarnost ilegalne proizvodnje goriva u ratom pogođenoj sjevernoj Siriji. Izrazito paradoksalno, nafta, nekoć katalizator sukoba, postaje simbolom preživljavanja. Kroz poetične prizore seoskog života, ovaj film pažljivo povezuje kulturne, ekološke i socioekonomske pripovijesti, istražujući kako ove ilegalne rafinerije odražavaju dugoročan utjecaj rata i na ljude i na okoliš. Uz minimalan, a opet značajan dijalog, ovaj film donosi gorak komentar generacijskog prijenosa znanja, ističući kako nafta služi i kao valuta i kao simbol opstanka. Ovaj uradak oprimjeruje umjetničku izvrsnost prikazivanja složene međuigre sukoba, preživljavanja i prirodnog svijeta.“

Posebno priznanje istog žirija dobio je film Druga strana planine, Yumeng He. “Posebno priznanje dodjeljujemo dokumentarcu koji nas vodi na duboko emocionalno putovanje u roditeljski dom redateljičine bake. Pod vodstvom njezina oca, protagonista, ovaj film prelijepo istražuje teme urbanizma, baštine i utjecaj rastuće urbanizacije na osobno i kolektivno pamćenje. U rafiniranom postupku povezivanja fragmenata iz prošlosti poput mozaika, ovaj film podsjeća na nostalgičnu čežnju za mjestima koje zovemo domom, a koje je vrijeme zauvijek promijenilo. Zahvaljujući poetičnom ritmu i dojmljivim vizualima, Druga strana planine intimno je promišljanje o kolektivnom pamćenju, gubitku i protoku vremena, koje poziva gledatelje da razmisle o promjenjivoj prirodi doma i identiteta.“

U istom sastavu, dakle Lucija Brkić, Mariusz Rusiński i Maja Malus Azhdari odlučivao je i Mladi žiri, a Mali pečat za najbolji film mladog/e autora/ice do 35 godina dobio je film Odlazak, Ivana Vlasova i Nikite Staškeviča. „Nagradu dobiva opservacijski dokumentarac koji na profinjen način istražuje živote pripadnika nenečkog naroda, čiji je nomadski način života neodvojivo povezan s migracijama krda sobova u sibirskoj tundri. Kroz pogled Nike i njezinih sestara ovaj film pažljivo dočarava rastuću nepovezanost tradicionalnih navada i modernih utjecaja koji djeluju na mlade generacije. Dojmljiva kamera bilježi bogatstvo nenečkog folklora, kulture i obiteljskih veza, te ujedno postavlja ključna pitanja o utjecaju dubokih promjena, kao što su odvajanje djece od obitelji zbog školovanja u internatima u gradovima. Film poziva gledatelja da promisli koliko takva iskustva utječu na identitet i kulturnu baštinu, ističući prijetnju modernih utjecaja očuvanju nomadskih običaja.“

Posebno priznanje Mladog žirija dodijeljeno je filmu Oči Gaze, Mahmouda Atassija. „Posebno priznanje dodjeljujemo snažnom dokumentarcu koji prati tri palestinska novinara na sjeveru Gaze koji riskiraju život kako bi zabilježili ratne strahote, uključujući glad i patnju s kojom se ljudi suočavaju. Kroz uznemirujuće, no bitne prizore koje bilježe kamerama i mobitelima, ovaj nas film podsjeća na hrabrost i važnost novinarstva, osobito u ratnim zonama gdje je snimanje često zabranjeno. Čin dokumentiranja istine postaje izraz solidarnosti sa svijetom, nadilazeći osobno preživljavanje. Ovaj dokumentarac posramljuje gledatelja, dajući mu na uvid surovu stvarnost gladi, gubitka i teških uvjeta u kojima živi narod Palestine, ističući ključnu ulogu neustrašivog izvještavanja u našem razumijevanju ljudske patnje i sukoba.“

Nagrada Movies That Matter, za ostvarenje koje na najbolji način promiče ljudska prava dodijelio je žiri u sastavu: Margje de Koning, Arijana Lekić Fridrih i David Lušičić, a pripala je filmu Sudane, sjećaj nas se, redateljice Hind Meddeb.“ Ovaj film pokazuje nam kako se boriti protiv sustava umjetnošću i poezijom. Ovaj je film jedinstvena prilika da shvatimo što se zbiva u zemlji gdje je sloboda izražavanja pod napadom. Također želimo nagraditi visoku kvalitetu snimanja i pripovijedanja, koje zajedno čine nevjerojatan film, koji nas je kao žiri ostavio bez riječi: sama umjetnička forma postaje sredstvo otpora.“

Posebno priznanje istog žirija dodijeljeno je filmu Trans Memoria, Victorije Verseau. „Odluka o posebnom priznanju došla je nakon duge rasprave. U ovoj selekciji mnogo je snažnih filmova o izrazito aktualnim temama. Filmovi su nas potaknuli da gledamo izvan okvira, da rasvijetlimo geopolitičke teme i lokalno važne teme. No budući da moramo odabrati jedan film, odabrali smo film na temu koju su s naslovnih stranica istisnuli ratovi i politička klima. Ova se skupina za svoja prava bori oduvijek i njihov je položaj u društvu, čini se, opet ugrožen. Iskren, sirov, izravan i autentičan film sniman različitim stilovima zaslužuje priznanje.“

Članovi međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, Dimitra Bouras, Armando Russi i Sara Simić dodijelili su istoimenu nagradu filmu Noć kojota, Clare Trischler. „U doba opasnog uzleta ekstremnog protekcionizma, desničarskih ideologija i antiimigracijske retorike, više nego ikada je ključno okrenuti reflektore prema poteškoćama s kojima se bore migranti. Ovaj film čini u pravo to – donosi snažno, višedimenzionalno istraživanje iskustava migranata. Autorica filma dočarava autsajdersku perspektivu i gradi narativ koji prelazi granice jedne priče, kroz univerzalno promišljanje o potrazi za boljim životom i složenim, transgeneracijskim vezama koje se rađaju kroz migraciju. S dubokom empatijom i jasnim pogledom, ovaj film nam otvara srce i um prema univerzalnoj težnji za pripadanjem. Za hrabro pripovijedanje i snažan podsjetnik zajedničke ljudskosti u jeku raseljavanja, nagradu FIPRESCI ZagrebDoxa2025. dodjeljujemo filmu Noć kojota, Clare Trischler“ stoji u objašnjenju.

O nagradi Teen Dox, koja se dodjeljuje filmu iz istoimenog programa koji na najbolji način govori o pitanjima koja okupiraju mlade, odlučivale su učenice zagrebačke 1. gimnazije. Nagradu je osvojio film Oleksiija Yeroshenka, Škola sreće. “Film je na efektivan način prikazao surovu realnost Ukrajine danas. U središtu je škola, ne samo kao ustanova već i kao zajednica koja pokušava pružiti toplinu i optimizam djeci usred rata. Obzervacijski stil, korištenje tišine i praznih kadrova otvorili su prostor za suosjećanje, te je u samo 21 minutu ostavljen snažan dojam na gledatelja.“

Posebno priznanje Teen žirija osvojio je film Gdje su djeca bezimena, Jamillah van der Hulst. „Film je na nas ostavio jak dojam jer nam je dao uvid u jednu potpuno drugačiju stvarnost od naše te potaknuo suosjećanje prema djeci koja nemaju toliko sreće kao mi. Smatramo da je to postignuto realnim prikazom svakodnevnih izazova djece na ulicama Bangladeša te ljudi koji brinu za njih. Nadamo se da će film i u vama probuditi osjećaj nade i empatije prema najranjivijim grupama svijeta.”

Nagradu Počasni Veliki pečat koja se dodjeljuje autorima koji su kvalitetom svojih radova prisutni i presudni u dokumentarizmu godinama, pa i decenijama, a dodjeljuje je umjetnički direktor festivala Nenad Puhovski, dodijeljena je švicarsko-kanadskom filmskom redatelju i snimatelju Peteru Mettleru čiji opus karakteriziraju hibridni oblici pa njegovi filmovi često kombiniraju putopis, esej, intervju, fikciju i kritiku. Teme transcendencije i odnosa prirode i tehnologije, istražuje vođen instinktom koji je pak utemeljen na disciplini, strukturi, vještini i sposobnosti za snimanje zadivljujućih slika. Mettlerov rad ima jedinstvenu poziciju, ne samo zbog inovacija u području dokumentarnog filma, već i zbog kreiranja novih umjetničkih formi gdje se kinematografija spaja s drugim disciplinama. Na ZagrebDoxu smo u sklopu retrospektivnog programa imati priliku pogledati tri filma ovog važnog redatelja; Slika svjetla, Kocka, bogovi i LSD i Kraj vremena.

ZagrebDox se održao uz potporu Grada Zagreba, Hrvatskog audiovizualnog centra, Zaklade Kultura nova, Društva hrvatskih filmskih autora i Turističke zajednice Grada Zagreba.