Idemo u Galeriju Josip Račić: Ne propustite izložbu 'Georges Papazoff - Iz zbirke Gueorgui Vassilev - 90 godina kasnije'

Nacionalni muzej moderne umjetnosti u povodu 90 godina od izložbe bugarskog slikara Georgesa Papzoffa u Modernoj galeriji (prosinac 1934. - siječanj 1935.) u Galeriji Josip Račić od 6. svibnja do 1. lipnja predstavlja izložbu „Georges Papazoff - Iz zbirke Gueorgui Vassilev - 90 godina kasnije“.

Hrvatski likovni kritičar Ivo Šrepel Papazoffa je u povodu te izložbe ocijenio kao jednog od najvažnijih i najpoznatijih europskih umjetnika: "Hrvatsko Društvo Umjetnosti Strossmayer" pokazuje publici jednog od najizrazitijih predstavnika slikarske generacije "idealista" koji su u zapadnoj Europi poslije "fovizma" utrli likovnim umjetnicima sasvim nove puteve. Snažna individualnost Papazova prokuhala je i preobrazila kubizam Picassa, Braqua, Delaunaya, Grisa i Légera, purizam Ozenfana i Jeannareta, dadaizam Picabie i Duchampa te nadrealizam Miroa, Kleea i Hoerlea."

Osim već navedenom povijesnom povezanošću umjetnika sa Zagrebom Maria Vassileva kao razloge za organiziranje izložbe navodi skretanje pozornosti na marginalizirane umjetnike koji iz različitih razloga nisu imali zasluženu vidljivost kao i ponovno uspostavljanje veza između Zagreba i Sofije te utjecaja recipročnih izložbi.

Povodom izuzetne izložbe Georges Papazoff: Iz Zbirke Gueorgui Vassilev, 90 godina kasnije, prenosimo intervju s kustosicom Mariom Vassilevom. Izložba je otvorena od 6. svibnja do 1. lipnja 2025.

NMMU: Možete li nam reći nešto o Zbirci Gueorguija Vassileva?

Maria Vassileva: Gueorgui Vassilev je financijer, poduzetnik, kolekcionar i filantrop. Više od trideset godina živi i radi u Švicarskoj. Od 2016. član je Upravnog odbora Zaklade Katzarovi, koja dodjeljuje stipendije bugarskim studentima, istraživačima i predavačima koji žele usavršavati svoje znanje na nekoj od švicarskih visokoškolskih ustanova. Iako je fizički udaljen od Bugarske, Konstantin Katzarov nikada nije prekinuo veze sa zemljom koju naziva „Vječnom Bugarskom”. Isto vjeruje i Gueorgui Vassilev, koji nastoji promovirati bugarsku kulturu diljem svijeta. Njegov interes za Papazoffa proizlazi iz njihove zajedničke sudbine – obojica su nastojala ostvariti svoj puni potencijal izvan granica domovine, ali su ostali trajno povezani s njom. Zbirka je osnovana prije otprilike dvadeset godina. U fokusu joj je stvaralaštvo Georgesa Papazoffa (sadrži više od stitinu djela), kupljenih uglavnom na aukcijama i u pariškim galerijama. Obuhvaća sve faze umjetnikove karijere te uključuje slike, crteže i grafike. U zbirci se također nalaze djela Julesa Pascina, Christa i drugih bugarskih umjetnika.

NMMU: Koja je vaša uloga u okviru Zbirke?

Maria Vassileva: Proučavala sam zbirku nakon što me Gueorgui Vassilev pozvao da napišem umjetnikovu monogrfiju, koja je 2021. objavljena na bugarskom, francuskom i engleskom jeziku. To je prirodno dovelo do ideje o velikoj retrospektivnoj izložbi u Nacionalnoj galeriji u Sofiji 2022. Moja je ambicija da Papazoffovo ime ponovno zauzme zasluženo mjesto u povijesti umjetnosti.

NMMU: Ovo nije Vaš prvi posjet Zagrebu?

Maria Vassileva: Već godinama imam izvrsne profesionalne odnose s Jankom Vukmir, predsjednicom Instituta za suvremenu umjetnost i suosnivačicom i organizatoricom Nagrade Radoslav Putar. Jedna sam od organizatorica Nagrade BAZA za suvremenu umjetnost u Bugarskoj – koja je dio iste mreže nagrada. Profesionalno smo se susretale u Zagrebu, i uvijek sam ostala pod snažnim dojmom grada i njegovih ljudi, kao i profesionalne razine umjetnosti i umjetničkih institucija. Vanja Babić i ja godinama smo bili članovi žirija za Nagradu ESSL. Više sam puta surađivala s umjetnikom Igorom Eškinjom. Poznajem mnogo talentiranih hrvatskih umjetnika, također zahvaljujući kustoskoj rezidenciji u Splitu, na koju me pozvao Branko Franceschi.

NMMU: Jesu li Papazoffova djela koja se izlažu u Galeriji Josip Račić prethodno bila predstavljena na sličnim izložbama u svijetu?

Maria Vassileva: Neka od tih djela bila su izložena u Galerie Françoise Tournié (Pariz), Galerie Antoine Laurentin (Pariz), Galerie de Seine (Pariz), Galerie Anne Lacombe (Pariz), Muzej Petit Palais (Ženeva, Švicarska), Maison de la Culture et des Loisirs (Saint-Étienne, Francuska), Nacionalna galerija za stranu umjetnost (Sofija) te Nacionalna galerija (Sofija).

NMMU: Koje su trenutne tržišne cijene Papazoffovih djela i koja je njegova slika dosad postigla najvišu cijenu?

Maria Vassileva: Papazoffova djela uživaju vrlo dobar prijem na tržištu. Cijene se kreću u desecima tisuća eura, uz stalan uzlazni trend. Najvišu cijenu dosad postigla je slika Hommage au Douanier Rousseau, Le rêve de la bohémienne endormie, 1957.

NMMU: Iz kakve sredine potječe Papazoff?

Maria Vassileva: Potječe iz blisko povezane trgovačke obitelji u gradiću Jambolu, na jugoistoku Bugarske. Imao je petero braće i sestara. U obitelji je postojao običaj da se najmlađe dijete šalje u inozemstvo na školovanje, s ciljem da jednog dana razvije obiteljski posao na međunarodnoj razini. Ista sudbina zadesila je još jednog bugarskog umjetnika – Jules Pascin iz Vidina. No, obojica su slijedila svoj poziv i postali umjetnici. Zapravo, upravo je Pascin uveo Papazoffa u umjetničke krugove Pariza.

NMMU: Jeste li imali priliku upoznati nekoga od članova Papazoffove obitelji?

Maria Vassileva: Razgovarala sam s nekim njegovim daljnjim rođacima u Bugarskoj koji, nažalost, nisu imali nikakvu povezanost s Papazoffom niti s njegovom ostavštinom.

NMMU: Znate li tko mu je bila prva ljubav? Je li imao suprugu i djecu?

Maria Vassileva: Da. Papazoff je objavio svoju autobiografiju Sur les pas du peinture (1971.), u kojoj piše o svojoj prvoj velikoj ljubavi, Marthi, koju je upoznao u Pragu, ali je ona vrlo mlada preminula. U Francuskoj se oženio Bugarkom Beatrice Palazovom, s kojom je imao kćer (Myriam Papazoff – također umjetnicu) i posinka.

NMMU: Kome je posvetio svoju prvu sliku i zna li se gdje je ta slika danas?

Maria Vassileva: Rana djela iz njegovog vremena na Institutu za arhitekturu u Pragu smještena su u "Georges Papazoff" Galeriji umjetnosti u Jambolu. Donirao ih je povjesničar umjetnosti Kiril Krustev, koji je Papazoffa upoznao 1970-ih u njegovoj kući u Venceu u Francuskoj, te o njemu napisao knjigu. Postoji sačuvana priča o slici Horses (1923.), koja je bila dio velike i prestižne Berlinske umjetničke izložbe (Grosse Berliner Kunstausstellung). Slika je kupljena, ali je od tada nestala bez traga.

NMMU: Koji je po Vašem mišljenju najveći doprinos ili značaj ovog bugarskog slikara i pisca – kako u kontekstu vremena u kojem je stvarao, tako i u pogledu ostavštine koju je ostavio današnjim i budućim generacijama?

Maria Vassileva: Papazoffov doprinos razvoju modernih pokreta u Europi, a posebno nadrealizma, neosporno je značajan. Bio je među prvima koji su eksperimentirali s tehnikom frottagea i korištenjem pijeska u uljanim slikama. Iz današnje perspektive, on je primjer slobodnog i neslomljivog duha koji je slijedio vlastiti put i nije se prilagođavao tadašnjim trendovima. On je izvanredan primjer posvećenosti mladog čovjeka iz provincijske Bugarske, koji se, bez znanja stranih jezika, za samo nekoliko godina uspio razviti kao umjetnik i integrirati u umjetničke scene Münchena, Berlina i Pariza. Njegovi najbliži prijatelji bili su André Derain, André Salmon, Paul Éluard, Jules Pascin, Rolf de Maré, Eisenstein, Ilya Ehrenburg, Nils Dardel, Marcel Aymé, Jean Paulhan, Georges Braque. Umjetnost ne poznaje prepreke, a njezina snaga u stvaranju prijateljstava koja nadmašuju geografske i društvene granice nešto je što nam je sada potrebnije nego ikad.

Razgovarala Lana Šetka, a više od izložbi doznajte ovdje.