Posljednja predstava ovogodišnjeg Festivala svjetske književnosti je slavna Shakespeareova tragedija „Macbeth“ koja se u Simonsovoj viziji pretvara u okrutnu komedija s elementima kabarea. Redatelj i njegova sjajna glumačka ekipa pitaju se može li jedna od najkrvavijih tragedija Williama Shakespearea biti smiješna, ulaze u kompleksan izvedbeni proces i na kraju stvaraju briljantno kazalište. "Pristupili smo radu na predstavi u dvije faze“ izjavo je Johan Simons. „ U prvoj fazi ideja je bila raditi s devet glumaca, ali međuigra nije bila dovoljno dobra. Bilo je jednostavno... dosadno. Zatim sam četiri tjedna prije premijere odlučio krenuti novim putem i osmislio novi koncept. Radnju nose tri vještice. Njih tri interpretiraju sve uloge, Lady Machbeth, Machbetha... sve uloge. Sve što se povezuje s moralom im je strano , stoga se i zlo tretira kao čisto zlo. Sva dobrota i sva zloća dolazi iz njihovog viđenja stvari."
Redatelj tumači “Macbetha” kao prototip kazališta apsurda, vjerujući da je upravo kazalište apsurda ono što je ta slavna horor drama sa svojom sklonošću nadnaravnom i okrutno grotesknom oduvijek bila. Zamislivši je kao farsu, tragedija sjaji novim sjajem. Marina Galić, Jens Harzer i Stefan Hunstein nastupaju u svim ulogama i koriste brze prijelaze u transformaciji iz jednog lika u drugi kao prilike za apsurdne gegove. Kao tužni klaunovi, oblače kostime različitih Shakespeareovih likova, dok stalno naslućuju besmisao toga pokolja i suludog stremljenja uspjehu, slavi i moći. To njihovim likovima daje iznenađujuću i, unatoč svojoj surovosti, dirljivu ranjivost. "Lijepo je ružno, a ružno je lijepo", objavljuju vještice na početku drame. Simons i njegova glumačka ekipa čine sve kako bi dokazali - kako je tragično je komično, a komično tragično.
Johan Simons, koji će u sklopu svog gostovanja doći u Zagreb, istaknuti je nizozemski kazališni redatelj poznat po inovativnim i utjecajnim doprinosima europskoj kazališnoj sceni. Tijekom cijele karijere, Johan Simons je slavljen zbog hrabrih interpretacija, inovativne upotrebe prostora i predanosti istraživanju dubokih ljudskih tema putem kazališta. Njegovim prvim gostovanjem u Zagrebu, nastavlja se linija predstavljanja velikih majstora domaćoj publici, utemeljena od samog početka Festivala svjetskog kazališta.