U moru novih sadržaja koji neprestano stižu na brojne streaming platforme, Netflixova serija Adolescence vrlo je brzo postala kulturološki fenomen. Drama u četiri dijela prati rasplet događaja prije i nakon što je 13-godišnji dječak Jamie Miller optužen za ubojstvo svoje školske kolegice.
Upozorenje: nastavak teksta sadrži spoilere.
Nije mi najugodnije gledati, česti je komentar onih koji su pogledali ili onih koji trenutno gledaju, a čini se da najjače osjećaje serija stvara upravo u roditeljima koji se bore s time kako odgajati djecu u svijetu mobitela i računala. Ne mogu im zabraniti korištenje tehnologije, a prestravljeni su onime što sve djeca mogu vidjeti na nikad dostupnijim društvenim mrežama. Dakle, ako neku pouku serije trebamo preuzeti, to bi trebao biti podsjetnik da odrasli moraju ostati najveći utjecaj na živote djece. Što je u današnjem svijetu često vrlo teško.
I sama ideja za kreiranje serije došla je iz stvarnog života.
Dogodio se incident gdje je dječak navodno ubo djevojčicu nožem. Šokiralo me. Mislio sam: 'Što se događa? Što se događa u društvu gdje dječak izbode djevojčicu do smrti? Što ga je natjeralo na to?' A onda se dogodilo ponovno. I ponovno. I šponovno. Želim ukazati na to i pitati 'Zašto se ovo događa danas? Kako smo uopće došli do toga?, rekao je jedan od kreatora serije, ujedno i glumac, Stephen Graham.
Kako bi sama radnja postala još dublja i značajnija te gledatelje što više približila emociji, redatelj Philip Barantino odlučio je koristiti poseban način snimanja. Naime, svaka je epizoda snimljena u jednom kadru što znači da se priča odvija u stvarnom vremenu dok Jamie i njegovi roditelji Eddie i Manad traže odgovore i objašnjenja.
U osnovi, pritisnemo snimanje na kameri i ne diramo 'stop' do samog kraja sata. Naravno, potrebni su mjeseci priprema i tjedni proba kao i nevjerojatan tim ljudi da to izvedemo u svakoj fazi, od scenarija, lokacije, produkcije do toga gdje točno kamera mora stajati kako bi snimala iz nekog određenog kuta, rekao je Barantino.
Iako se zapravo ne temelji na istinitoj priči, serija baca svjetlo na vrlo stvarna pitanja, uključujući otrovnu muškost i incel kulturu. U trećoj epizodi utvrđeno je da je Jamie doista počinio ubojstvo, ali zašto je to učinio ostaje nejasno. Kada psihologinja Erin Doherty pokušava utvrditi motiv, postaje očito da je Jamie pokušao pozvati svoju žrtvu, Katie, da izađu, nakon što je njezina fotografija u toplesu kružila školom putem Snapchata kao svojevrsna pornografija iz osvete. Međutim, kad je Katie odbila Jamieja, označila ga je kao 'incel' u nizu tekstualnih poruka, točnije svrstala ga je u internetsku zajednicu muškaraca u nesvojevoljnom celibatu koji svoje frustracije zbog neupuštanja u seks iskaljuju na ženskoj populaciji.
Svjedočimo i pitanjima o postupanju prema mladim prijestupnicima u stvarnom životu. Prije nego što osude Jamieja, vidimo kako pravosudni sustav tretira djecu optuženu za zločine - u ovom slučaju, u Ujedinjenom Kraljevstvu. Također je jasno da, kada ispitivanje započne, Jamie ne razumije naizgled jednostavne koncepte koji okružuju njegova prava, kao što je dobivanje odvjetnika.
Sposobnost serije da se uhvati u koštac s tako ozbiljnim i relevantnim temama dokaz je njezina utjecaja. Ne priča samo priču; otvara važne razgovore o tamnijim stranama naše kulture koje često ostaju prešućene.