Zagreb posljednjih godina djeluje između gradilišta i privremenih izložbenih prostora; između zatvorenih muzeja i otvorenih ateljea, između institucionalne improvizacije i osobne inicijative. Ključne institucije – od Muzeja za umjetnost i obrt, preko Umjetničkog paviljona i HDLU-a, do Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti – još uvijek nemaju pune kapacitete, ali djeluju izvan svojih matičnih prostora, gostuju, transformiraju se, traže nove načine prisutnosti. U istom procesu nalazi se i Akademija likovnih umjetnosti, čiji su objekti na Ilici i Jabukovcu još uvijek u obnovi. Time je obrazovna infrastruktura za nove generacije umjetnika jednako krhka kao i izlagačka, bez trajnih prostora, bez stabilnih modela, ali i s potencijalom da se u toj nestabilnosti otvore nove mogućnosti. Povratak u fizičke prostore tako ne znači nužno povratak starim okvirima – već poziv na njihovo preispitivanje.
Primjer toga je izložba Y-Z, gradilište nove generacije - na kojoj sudjeluju umjetnici Mihael Bađun, Lora Elezović, Bartol Galović, Tomislav Hršak, Nikica Jurković, Mihael Klanjčić, Luka Kušević, Emanuela Lekić, Mia Matijević Akrap, Vida Meić, John Miličić, Alba Miočev, Luisa Pascu, Manuela Pauk, Nikola Pjevačević, Jurica Pušenjak, Josip Rončević, Matej Vuković i Iva Zagoda; otvorena 17. travnja u Oktogonu NMMU.
U fokusu izložbe su radovi nove generacije umjetnika u tradicionalnim umjetničkim disciplinama, u trenutku kada je Muzej izmješten iz matičnog sjedišta, a zagrebačka kulturna infrastruktura još uvijek djeluje u uvjetima obnove. Oktogon, novi izložbeni prostor NMMU-a, koji također uskoro ulazi u rekonstrukciju, simbolizira tranziciju grada u obnovi i generaciju koja u tim uvjetima nastaje.
Izložba predstavlja radove umjetnika iz takozvane Y i Z generacije, koji su diplomirali na umjetničkim akademijama nakon 2015. godine, i to s radovima nastalim između 2022. i 2025. godine. Iako u svom radu polaze iz tradicionalnih medija, umjetnici ih preispituju kroz eksperiment i redukciju.
Na slikama se figura, ornament i pejzaž pojavljuju kao trag, ritam ili struktura, dok boja gubi iluzionističku funkciju, a ponavljanje i detalji grade ritam kompozicije. Skulpture su izrađene od papira, keramike i pronađenih materijala – jednostavnih, ali izražajnih elemenata, oblikovanih u sugestivne strukture.
Umjetnici su tematski povezani osjećajem za vrijeme i memoriju, a metodološki ponavljanjem i naglašavanjem procesa izvedbe. Generacijski su određeni sličnim obrazovnim putem, ograničenim uvjetima rada i produkcije te neizvjesnim institucionalnim okvirom. Upravo u tim okolnostima nastaju radovi njihove generacije – misaono jasni, koncentrirani i snažni u suočavanju s medijem koji ih oblikuje, poručuje Marta Radman.
Zagrebačka kulturna javnost izložbu ima priliku razgledati do 17. lipnja 2025.