Omiljena kulturna zagrebačka adresa, Galerija Kranjčar, mjesto je susreta s umjetnikom Ivanom Preradom koji svojom najnovijom izložbom nastavlja s inventivnim propitivanjima formalno-sadržajnog karaktera, posredstvom kojih širi odnosno pomiče granice vizualnih dosega i učinaka klasičnog i u osnovi dvodimenzionalnog medija slikarstva. U Preradovoj interpretaciji drevni se medij i dan danas iskazuje itekako zanimljivim, štoviše aktualnim, a slikar to postiže ponajprije svojim nadasve inventivnim pristupom teksturi i koloritu.
Riječ je o specifičnoj tehnici slikanja u slojevima, koja će oslikanim površinama pridavati privid kontinuirane pulsirajuće nestalnosti. Preradove slike, naime, svoju unutarnju dinamiku ostvaruju u suglasju s promjenama pozicija iz kojih ih potencijalni recipijenti promatraju te kao takve poprimaju i stanovite ambijentalne karakteristike.
Ivan Prerad svoj je najnoviji slikarski ciklus apstraktne provenijencije naslovio 1,25. Zapravo, ovdje i nije toliko riječ o ciklusu koliko o jednom cjelovitom i nadasve problemski tretiranom ambijentalno-slikarskom radu sačinjenom od osam ravnopravnih te uzajamno povezanih segmenata. O čemu je točno riječ? Umjetnik, dakako, zadržava, svoju prepoznatljivu i već opisanu tehniku slikanja, ali sada prilikom dodavanja posljednjeg (zelenog) sloja u odnosu na one prethodno nanesene (plavi i crveni) na svakom platnu čini diskretan i ritmički pravilan pomak u iznosu od točno 1.25 milimetra. Taj pomak u precizno je pak izračunatoj relaciji s uvijek identičnom širinom apliciranih traka, što će rezultirati kontinuiranim i vizualno uvjerljivim mijenama u kolorističkoj zasićenosti cjelokupna osmerodijelnog ansambla. Svako od osam takvim postupkom izvedenih slikarskih platna na egzaktno se logičan način, dakle, nadovezuje na ono prethodno, zadržavajući pritom i svoju unutrašnju kolorističku varijabilnost, a samim time i vizualnu dinamiku – poručuje Vanja Babić.