Tihi otkazi više nisu dovoljno drastični: Hoće li Revenge Quitting doista postati najveći poslovni trend u 2025.?

Sigurni smo da ste u proteklih nekoliko godina negdje naletjeli na pojam quiet quitting. Iako je to 'negdje' prvotno bio samo TikTok, vrlo se brzo proširio na razne druge platforme jer su se mnogi počeli baviti njegovim nešto dubljim značenjem. Ipak, najjednostavnije rečeno, quiet quitting je odgovor na kulturu prekovremenog rada i iscrpljenost na poslu te podrazumijeva postavljanje jasnih granica i obavljanje samo onoga što je u opisu radnog mjesta - ništa više, ništa manje.

Netko će reći 'lijenost i manjak ambicije', netko će reći 'bravo i napokon'.

Ipak, u posljednje vrijeme riječ 'quiet' i nije više toliko tiha. Sada je postala osvetnička. Naime, umjesto quiet quittinga, čini se da će 2025. (a potencijalno i godine nakon) obilježiti revenge quittingkoji znači točno ono što i mislite. Za razliku od quiet quittinga koji se odnosi na suptilno povlačenje i postavljanje granica na poslu, revenge quitting je drastičniji i impulzivniji potez - ljudi napuštaju posao kao oblik osobne osvete prema toksičnom menadžmentu, lošim uvjetima rada ili nepravdi koju su doživjeli.

Jesmo li iznenađeni porastom ovakvom trenda? Naravno, nismo uopće.

Velika inflacija i poskupljenje apsolutno svega uz i dalje niske plaće, ograničene mogućnosti za napredovanje, neugodni poslodavci, nerazumna očekivanja samo su neki od razloga koji sve više potiču zaposlenike da reagiraju, a pogotovo pripadnike generacije Z i mlađih milenijalaca.

Zaposlenici sve više traže poslove u kompanijama koje nude iste vrijednosti i zajednicu istomišljenika, kao i odgovarajuću plaću te onu vrlo važnu ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Pandemija je natjerala mnoge da preispitaju svoj odnos s poslom što je dovelo do spoznaje da tradicionalna 'hustle kultura' često ima previsoku osobnu cijenu. To je, zajedno s društvenim mrežama koje pojačavaju i normaliziraju razgovore o napuštanju toksičnih radnih mjesta učinilo ljude manje spremnima trpjeti situacije koje utječu na njihovu dobrobit.

I to je sve nekako logično. Naravno, onaj tko se odluči na ovako drastičan potez treba dobro razmisliti o potencijalnim posljedicama te u tom slučaju koristiti uvijek poželjnu dozu umjerenosti.

Jasno je da bi previše nagle i impulzivne reakcije mogle svakoga ostaviti bez financijske sigurnosti. Iako tako mogu zatvoriti vrata budućim prilikama ako se mostovi spale previše dramatično, kao i narušiti profesionalnu reputaciju. Neki će kritizirati ovaj trend upravo zato što si ga rijetko tko može zaista priuštiti. Onaj tko nema drugi izvor prihoda ili posao koji ih čeka mora i dalje nekako platiti hranu, račune, stanarine i život općenito. 

Koliko god ovaj trend potrajao, nije loše vidjeti promjene u poslovnoj kulturi koja kreće u potpuno novom smjeru i isti obrasci doista više ne vrijede. Bit će ih zanimljivo pratiti kroz godine koje dolaze.