Oppenheimer je vratio klasičnu mušku siluetu: Cillian Murphy sa svojim odijelima napravio pomak u pogledu na modu

Iako su mjesecima unatrag mnogi nagađali i predviđali, film Oppehheimer doista je dominirao ovogodišnjim Oscarima. Nije bilo nemoguće za pretpostaviti da će upravo on biti film koji će obilježili 2023. godinu, a potom i 96. dodjelu najprestižnije filmske nagrade na koju je stigao s 13 nominacija, a otišao sa šest kipića.

S obzirom na veliku pozornost koja se podignula oko samog filma, počelo se pisati i govoriti o rušenju rekorda na ovogodišnjim Oscarima. Ipak, to se nije dogodilo, čak niti blizu, jer rekord i dalje drže tri filma s jednakim brojem Oscara dobivenih u jednoj večeri - njih čak 11. To je Ben-Hur iz 1959. godine, Titanic iz 1997. godine i The Lord of the Rings: The Return of the King iz 2003. godine. Ono u čemu je Oppenheimer pomaknuo povijest je činjenica da je Cillian Murphy postao prvi irski glumac koji je osvojio Oscara za najboljeg glavnog glumca.

Otkako je film ugledao svjetlo dana na ljeto 2023. godine, izazvao je veliku pažnju gledatelja, ali kako i svojim sadržajem, tako i činjenicom da je izašao isti vikend kao Barbie. Barbieheimer 'rivalstvo', ipak, i nije završilo kao neko pravo rivalstvo, kao što se glumica Emily Blunt našalila na pozornici Oscara s Ryanom Goslingom. Kada pogledamo rezultate, Oppenheimer je kući otišao sa sedam Oscara, Barbie sa samo jednim i to onim za najbolju originalnu pjesmu 'What Was I Made For' koji je otišao u ruke Billie Eilish i Finneasa O’Connella.

'I am become death, the destroyer of worlds', riječi su koje je izgovorio J. Robert Oppenheimer kada je prvi put u povijesti bačena atomska bomba. Tvorca jednog od najjačeg oružja današnjice u filmu upoznajemo od njegovih početala dok studira u Americi i Njemačkoj 1920-ih godina, a kroz cijeli se film isprepliću vrijeme kada je Oppenheimer radio na atomskoj bombi u Los Alamosu, njegovo saslušanje godinama nakon koje je istraživalo pozadinu samog razvijanja bombe te Lewisa Straussa, biznismena koji je imao važnu ulogu u Povjerenstvu za atomsku energiju SAD-a (u filmu Robert Downey Jr.).

Hoyte van Hoytema, koji je zaslužan za Oscara za najbolju fotografiju, snimio je i Nolanove filmove kao Dunkirk, Interstellar i Tenet zbog čega i u za ovaj film možemo reći da je vizualno spektakularan.

I dok je Barbiecore modni trend zaludio svijet svojim slatkim kompletima, šljokicama, ružičastim modnim komadima, resicama, Oppenheimer nudi nešto sasvim suprotno, nešto što se razvilo kao poseban trend i što smo itekako mogli vidjeti, primjerice, na reviji iznenađenja zadnjeg dana Tjedna mode u Parizu kada je Saint Laurent predstavio mušku kolekciju za jesen/zimu 2024/25. Asortiman je hrabro okrenuo klasični identitet modne kuće, nadovezujući se na prethodne sezone s power suitom iz 1980-ih. Kolekcija je nudila upečatljiv kroj od početka do kraja uz formalne siluete te strukturirane kapute, a onda i futurističke kožne jakne i zaštitne vizire, kao zanimljiv spoj nespojivog.

Cillian Murphy u Oppehneimeru nosi najbolja odijela, što je i logično jer se to zaista nekada i događalo. Naime, njegov je otac Julius imao reputaciju jednog od najvećih poznavatelja i proizvođača tkanine u New Yorku. Ellen Mirojnick bila je zaslužna za svu kostimografiju, a iako se film proteže od dvadesetih do šezdesetih godina, Cillianov modni izričaj vrlo se malo mijenja. Uvijek vidimo jednaki opušteni moment odijela koja kao da su mu mrvicu velika, a navodno je i glumac jeo minimalno kako bi smršavio za svoju ulogu.

Oppenheimer nosi odijelo s dozom nonšalantnosti muškarca koji nije opterećen izgledom, ali mu je dobar izgled zapisan u DNA. Ramena su mu krojena u boxy dizajnu, sve ima volumena, a mnoge podsjeća na Giorgio Armani kolekcije iz devedesetih. Ipak, u godinama vidimo promjenu u modnim dodacima. Kasnije Cillian nosi Western remen, odbacuje prsluke i dodaje prepoznatljiv šešir.

Uz to, važno je dodati i da se trenutno nosi poslovni look u ženskoj modi, što apsolutno obožavamo. Corpcore potiče žene u odijelima, prslucima, blazerima i na poslovnu estetiku koja izgleda moćno, najčešće u bojama kao što su siva, crna i bijela. Naravno, neutralno. Elegancija je uvijek ono što prolazi, a iako se malčice zagubila proteklih godina, možda nam se sada ponovno krenula vraćati...