STORYBOOK PRINT ISSUE: Vanilla no more ili kako je Hollywood postao otvoreno kinky

Jednom davno u Hollywoodu ljubav (a posljedično i seks) bili su po ukusu konzervativaca, potpuno ignorirajući ono što se zaista događa iza kulisa i u stvarnosti. Dominirala je heteroseksualnost jer, navodno, publika to odobrava i želi. Onda su se u film uplele sile tržišta i počela se slušati publika, koja je, suprotno drevnom holivudskom konzervatizmu na ekranima svih formata, zapravo heterogena u svojim seksualnim preferencijama. I to, bože sačuvaj, u čistom mainstreamu.

Oni žele biseksualno i queer, ako je vjerovati Timu Minearu, showrunneru ABC-jeve dramske serije o vatrogascima 911. Točnije, Tim je “natjerao studio na duboki zaron zbog istraživanja tržišta” kako bi bolje razumjeli što publika cijeni i želi. I trebalo im je, prema njegovim riječima, oko dvije godine da izgrade ljubavnu scenu u kojoj vatrogasac Evan Buck Buckley (Oliver Stark) napokon poljubi svoga kolegu, prijatelja i evidentno ljubavnika Edmunda Eddieja Diaza, pomalo dodajući komadiće koji su širili njihovu dotad naizgled straight bromansu. U svom intervjuu za Entertainment Weekly Tim je pričao o snazi koju trenutačno ima #fandom, ali i Buckovoj transformaciji od ženskara i ovisnika o seksu do muškarca koji istražuje svoju seksualnost i na kraju si priznaje svoj queerness.

Ako se više studija upusti u strategiju “pitaj publiku”, imat ćemo više iskrenih i hrabrih istupa, kao što je Euforija u kojoj ima One Direction queer fan fictiona ili scena u seriji Ted Lasso u kojoj se događa queer polyamory.

Budućnost nije binarna

Zvjezdane staze, bastion progresivne televizije, u svojoj novoj inačici Discovery ima romansu između nebinarne persone Adira i trans Trilla Graya. I kako bi stvar bila bolja, Adira i Graya glume nebinarni Blu del Barrio i trans glumac Ian Alexander. Ali nemojmo stati na Zvjezdanim stazama, publika je sa zanimanjem, ljubavlju i strašću pratila Transparent, Narančasta je nova crna, Pose i, naravno, Milijarde iako su likovi trans i nebinarnih likova još rijetkost na televiziji, nigdje nisu tako eksplicitno naglašeni kao u Zvjezdanim stazama.

Možda je krajnje vrijeme da si priznamo kako smo svi fluidni i da se možemo zaljubiti u ženu ili muškarca.

Čija žena nije eksperimentirala na faksu nek’ baci kamen prvi

Ako ste iskreni prema sebi, ta fluidnost u seksualnosti na ekranima zapravo nije ništa novo. Pa u koliko se samo serija i filmova ženski likovi brane kako su eksperimentirali s drugim curama “samo jednom, dok su bile na faksu”, a njihovi se muževi svejedno unervoze kad se ženina bivša cura s faksa pojavi u gradu i izvede ih na piće. Možda je vrijeme da si priznamo kako smo svi fluidni i možemo se u podjednakoj mjeri zaljubiti u ženu ili muškarca, a ta ljubav može ili ne mora imati seksualnu komponentnu. Ako pitate otvorene biseksualce na Redditu, privlačnost jednom od spolova je nešto što se periodično mijenja i zove se bi-cycle. Malo vam se sviđaju mladići, a malo djevojke i nema se tu što razmišljati – samo voljeti onako slobodno kako bi vam to preporučio dr. Frank-N-Furter iz transseksualne Transilvanije iz Rocky Horror Picture Showa.

Sve se ovo događa dok internet vrišti kako u ovom stoljeću broj scena seksa rapidno opada te se, prema istraživanju The Economista, količina seksa u filmovima major studija između 2019. i 2023. prepolovila. I dok majorsi ganjanju publiku na svim kontinentima, koja je negdje izrazito konzervativnija nego drugdje pa se prilagođavaju ignorirajući seksualnost kao komponentu, mjesta kao što je HBO grade svoju reputaciju na sadržaju za odrasle u kojima je seks sve samo ne vanilla i definitivno nije misionarski, nego u svim bojama i okusima koje netko želi isprobati. Počnimo sa superherojima.

Superheroji su superqueer

Marvelovi Vječnici imali su Phastosa, otvoreno queer lika koji, nakon što 7000 godina pomaže čovječanstvu odrasti i razviti se kao civilizacija, upozna Bena, čovjeka svog života s kojim ima obitelj, što mu vraća vjeru u sudbinu čovječanstva, jer ljubav to često napravi. Na drugom kraju superherojskog queer spektra definitivno su The Boys, mračna satirična verzija superherojskih filmova, u kojoj se The Termite, superheroj koji se smanjuje i povećava kako želi (i evidentna je parodija Ant-Mana) na ludom tulumu zericu našmrče, a zatim smanji i uđe u uretru svog ljubavnika koji ushićeno izjavljuje kako ga “Želi u sebi”. Dok Termit lagano korača kroz uretru i stimulira svog partnera na putu prema prostati, odjednom kihne, naglo se poveća i u tom procesu raznese svog ljubavnika na komade. Ups!

“Saltburn” nema konkurenciju

Ne možemo ignorirati ni mračnu psiho-triler komediju Saltburn (“Fantastični gospodin Ripley” za meme generaciju) koja, osim što satirizira bogate plemićke obitelji Velike Britanije, očarava raskošjem kinka. Siromašni, ali snalažljivi Barry Keoghan zaljubljen je u snoba iz bogate obitelji kojeg glumi Jacob “Euphoria” Elordi te je spreman na sve kako bi ga zaveo, a njegova je privlačnost tako opijajuća da Keoghan ne može odoljeti pa ga skriven promatra kako se kupa, a čim se svježe okupani Elordi povuče u svoje odaje, omađijani Keoghan vodi ljubav s ostacima sapuna i vode na dnu kade, koju i stenjući srkne iz samog odvoda.

Nakon što je prisiljen smaknuti Elordija, Keoghan se od svoje nesuđene ljubavi oprašta plačući na njegovu svježem grobu, a kad ostane sam, u oluji koja natapa sve njegovim suzama, skida i hlače te svoju požudu zadovolji vodeći ljubav sa svježe iskopanom zemljom koja pokriva grob. Već u sljedećoj sceni, bez trunke žaljenja, zavest će Elrodijevu filmsku majku, maestralnu Rosamund Pike.

Dobro, istini za volju, u svim tim scenama seksa seks tek tinja, i gori, i skriva se izvan kadra, niti malo nalik Grindr ugovorenom razvaljivanju Maxa (Max Jenkins) koji potrbuške leži na stolu dok ga poznati gay pornoglumac Colby Keller dovodi u ekstazu u kojoj u slow motionu pjevaju anđeli, a Max ejakulira rečenicu “Ko­lika ti je stanarina?” kako bi nas podsjetio da je “High Maintenance” ipak serija o New Yorku.

One stvari s voćem, studentima i Chalametom

Zato imamo Lucu Guadagnina u čijim se filmovima različito eksperimentira – u Skrivenoj ljubavi se Timothée Chalamet igra s breskvom, u Suspiriji Tilda Sw­i­n­ton se seksa sa svojim studentima, a u Bones and All Taylor Russell radi one stvari Timothéeju Chalametu – i koji su prema publici najnapaljeniji američki filmovi, još otkako je Tom Cruise snimio onu scenu odbojke na plaži u prvom Top Gunu.

Luca se specijalizirao za ekraniziranje seksualnih fantazija pa u njegovu novom filmu Challengers, u kojem Zendaya, Mike Faist i Josh O’Connor čine znojni, sjajni, napaljeni trokut, briljantno cijelo vrijeme balansira na rubu kako bi film zadržao svoj R rating i ostao u kinodistribuciji. Ovo nije film o tenisu, nego o neutaživoj požudi koju podgrijavaju emotivne situacije teniskih mečeva i zajedničkih ručkova, sve s ciljem prepuštanja strastima, bile one sportske ili seksualne prirode.

Teen love je nespretan i smiješan (kao što i treba biti)

Na drugoj strani spektra su otkačene, ali ništa manje seksualne komedije kao što je Bottoms u kojoj dvije “netalentirane i ružne lezbijke” Josie (Ayo Edebiri) i PJ (Rachel Sennott) pokušavaju privući pažnju evidentno straight djevojaka tako što osnuju feministički fight club u kojem žene podučavaju samoobrani, a zapravo koriste priliku za hrvanje s objektima svoje požude, dok sve to ne eksplodira u erupcije neugode (ali i odvede prema sretnom svršetku, na više od jednog načina).

Na sličan način u filmu Maturantice sramežljiva Amy (Kaitlyn Dever) i njezina najveća neprijateljica Hope (Diana Silvers) odglume najslađu i najrealističniju scenu teen ljubavi u bilo kojoj školskoj komediji. Nakon svađe s najboljom prijateljicom Molly (Beanie Feldstein) zajapurena Amy zatvori se u kupaonicu tijekom tuluma za kraj školske godine gdje naleti na Hope te je nakon kratke rasprave neočekivano zažvali, što se pretvori u vrući make-out seks koji kulminira Hopeinim pokušajem da pruži kunilingus Amy, čije slabo podnošenje alkohola rezultira povraćanjem po novoj ljubavnici.

Metalni ljubimci imaju više snage

Ako ste umorni i živciraju vas feministički stereotipovi pristojnosti, ljepote, pa čak i nježnosti, ravno iz Cannesa stiže Titane koji bez srama počinje uvodnom scenom seksa moćnog automobila i glavne junakinje Alexie koja je nakon prometne nesreće dobila metalnu ploču u glavi i otkrila seksualnu privlačnost prema automobilima. U sceni o kojoj pričamo ona strastveno stišće papučicu gasa svog metalnog ljubavnika, vezana pojasevima trlja se o kožna sjedala dok gume gore. Ako pitate redateljicu filma Juliju Ducournau, muškarci su nevažni za zadovoljstvo – treba vam samo metalni stroj i vi na mjestu vozačice.

Seks ili novac, pitanje je sad

Ako se sad, zajapureni, zadihani i crveni u licu vratimo na analizu Stephena Followsa za The Economist, uzrok “manjka” seksa na ekranu je prvenstveno ukus publike koji se promijenio i izgubio svoj cis hetero muški fokus, što u paru s mogućnostima globalne distribucije znači da se producenti i režiseri svjesno odriču seksa (ili ga, kao Guadagnino, priguše do određene granice) kako bi manje iritirali stariju, konzervativnu publiku u ime svete zarade. Ako su im pare važnije od ljubavi, seks postaje sporedan.

No ako režiseri i umjetnici imaju jasniju, konkretniju viziju, kao Emma Stone u Ubogim stvorenjima, seks je tu, samo što je raznovrsniji i otvoreno perverzniji nego što je ikad bio. Što je, ako nas pitate, dobra stvar, jer sad napokon možete gledati ono što je vama seksi.