STORYBOOK PRINT ISSUE: Žensko umijeće i glazbenice koje kontroliraju narativ i baš sve konce drže u svojim rukama

Glazbena industrija, kao i cijeli showbiz, mora se neprestano kretati jer, poput morskog psa, kada stane – postoji opasnost da će umrijeti. Svaka nova generacija ima svoj ukus, zvukove koje će radije slušati jer ih podsjećaju na nešto iz njihove okoline, iako je tema svakog soundtracka za odrastanje ista – čežnja, želja, nesigurnost i potreba za intimom i razumijevanjem. Predvidjeti i znati što je to što definira vrijeme u kojem se nalazimo znači uspjeti u showbizu i glazbenoj industriji.

Osim što je junakinja svoje publike, što nikada nije bilo upitno, postala je i junakinja medija i kolega glazbenika jer je tim presedanom sebi omogućila potpunu kontrolu nad svojim umjetničkim radom te, naravno, prihodima. Usred tog prijepora s velikim kompanijama, jer je vlasništvo nad njezinim ranijim radom dva puta mijenjalo ruke pa je sada u rukama investicijske tvrtke koja se bavi rizičnim kapitalom u vlasništvu Disneyja, Taylor Swift osvojila je svoj treći Grammy za album godine za “Folklore” iz 2020., prva izvođačica kojoj je to uspjelo, a onda je ove godine za “Midnights” iz 2022. osvojila i četvrti, jedina od izvođačica i izvođača koja je to postigla.

Krajem 2023. magazin Forbes njezino je bogatstvo procijenio na više od milijarde dolara, a zaraditi milijardu dolara samo od svoje glazbe dosad je uspjelo samo njoj. U ovom trenutku ona ima na svojoj strani sve - publiku, medije i glazbenu industriju pa je bizarno, ali u današnje doba objašnjivo, postala središte nove teorije zavjere pomahnitale rigidne američke političke desnice koja podržava Trumpa. Prema njima su Taylor Swift i njezina prilično javno profilirana veza s igračem američkog nogometa Travisom Kelceom način na koji se pažnja javnosti želi usmjeriti na ponovni izbor Joea Bidena, tj. sada na izbor demokratske kandidatkinje.

Kraljice biznisa

Držanje pažnje javnosti, fokusa industrije i vlastitog rada i karijere u svojim rukama tipično je za nove kraljice biznisa. Ne govorimo ovdje o Beyoncé koja je na sceni već više od 25 godina kao neosporna diva, no ona je dio klana okupljenog oko njezina supruga Jay-Z-ja i njegova poslovnog carstva. Govorimo o kantautoricama koje svojim radom i nastupima potpuno kontroliraju svoj narativ ne trudeći se biti savršene, ali pritom isporučujući savršene pop proizvode za ovo doba.

Lana Del Rey rođena je kao Elizabeth Woolridge Grant pa je prvi album “Lana Del Ray” izdala početkom 2010. pod imenom Lizzie Grant, dok njezina nova persona nije do kraja bila formirana. Dvije godine kasnije izdala je “Born to Die” koji je prodan u više od šest milijuna primjeraka pod imenom Lana Del Rey i odmah nam pokazala s kime i čime imamo posla. Sve kritike o tome kako je riječ o artificijelnom proizvodu izvođačice koja se predstavlja da je netko i nešto drugi drže vodu, ali promašuju poantu. Pjesme i albumi Lane Del Rey pričaju bizarne filmske priče o čežnji, samoći i želji s osjećajem da se to odvija na samrtnoj postelji postavljenoj na pozornici osvijetljenoj tako da prikazuje samo tonove bijele i crne.

Na svojih sljedećih sedam albuma ona je nastavila istraživati nijanse holivudske melodrame koja se odvija u velikim bogataškim kućama iza zatvorenih vrata dok se u skrovitim mračnim ulicama odvija život iz američkih mitova. Vrhunac njezina izričaja je album “Norman Fucking Rockwell!” u kojem je uzdigla američki mit do apsurdnog vrhunca prizivajući u naslovu velikog ilustratora i slikara 20. stoljeća čiji su radovi postali sastavni dio američke kulture.

Na kasnijim albumima, osjećajući da fora više nije smiješna, da ne može gurati takvu ironiju, jednostavno se bavi onime što se događa u mraku, u njezinu vlastitom, unutarnjem ili onom američkom koji ne vidimo u medijima, filmovima i na televiziji. Glavna tema je i dalje tuga, ona beskrajna kakvu je na filmu znala prikazati Greta Garbo, veća od života, veća od ovog svijeta i ljepša od svega. Lana Del Rey je redovito na novim listama najvećih kantautora svih vremena, a britansko izdanje magazina Rolling Stone i glazbeni portal Pitchfork proglasili su je jednim od najvećih živućih američkih kantautora.

Tinejdžerske nesigurnosti

Biti svoj, bez obzira na to koliko drugačiji i čudan ostalima to znači biti, jest oslobađajuće. Biti svoj, a biti tinejdžer nije tradicionalna poruka koju je slala industrija zabave, niti bilo koja industrija koja mora prodati svoj proizvod što većem broju publike. Onda je došla Billie Eilish Pirate Baird O’Connell sa svojim prvim albumom “When We All Fall Asleep, Where Do We Go?” iz 2019. godine. Bilo joj je tek sedamnaest godina kada je izdala album koji je napisala i snimila sa svojim bratom genijalcem Finneasom u njegovoj spavaćoj sobi.

S više od sedam milijuna prodanih primjeraka to je najprodavaniji album izdan 2019. godine i brzo je učinio Billie Eilish planetarno poznatom, dok se ona i dalje borila sa svim tinejdžerskim nesigurnostima pojačanima izlaganju svjetlima pozornice i medija. U svojim je pjesmama istraživala svoju intimu ne skrivajući niti ono najtamnije, javno progovarala o svom hrvanju s Touretteovim sindromom i depresijom te prkosila kritikama na društvenim mrežama koje su kritizirale oblik njezina tijela koji ne odgovara proporcijama koje su nametnuli mediji i industrija. Zakucala im je to u lice nakon što je osvojila svog drugog Oscara za pjesmu za film “Barbie”. “Bad Guy” lutkice su, osim toga, puno zabavnije.

Nepunih sedamnaest nije imala ni Ella Marija Lani Yelich-O’Connor kada je 2013. izdan njezin prvi album “Pure Heroine” na kojem je najveći hit bio “Royals” čiji je refren ušao u kolektivnu svijest i nakon što ste ovo pročitali nećete ga moći izbaciti iz glave cijeli dan. Lorde je bila čudo od djeteta, već s 13 su joj našli producenta koji će joj pomoći razviti talent pod okriljem velike izdavačke kuće. Taj je album prodan u više od četiri milijuna primjeraka, a 2017. napravila je iskorak albumom “Melodrama”. 

Bogatija za neka životna iskustva i ne više tinejdžerica napravila je album koji se sluša nakon slomljenog srca, u sumrak, kada nas sve boli iznutra i izvana, ali postoji nada da će se večeras dogoditi nešto lijepo i da bi sutra kada dođe novi dan moglo manje boljeti. Njezina je pop glazba sofisticirana, nije puki poziv na ples i ne služi samo za razbibrigu. Govori o bogatom unutarnjem svijetu, o spremnosti da se istraže svi kutovi i slijepe ulice, ne zato da bi se došlo negdje, nego samo radi istraživanja i upoznavanje sebe.

Pop glazba je danas u njihovim rukama čisto dobro, hvala na pitanju. Mainstream je življi i raznovrsniji nego što je ikada bio zahvaljujući autoricama koje se ne boje otići u nepoznato i zahvaljujući publici kojoj je industrija omogućila da čuje svu glazbu ikada snimljenu dostupnu preko streaming servisa. Pop glazba je ispresijecana različitim stilovima i utjecajima pa nije ništa neobično ni da Beyoncé snimi country album.

Tko se ne mijenja umire, opstaju samo najjače.

Ali to nije sve, jer Ivan Palijan, inače autor knjige “Album na dan; 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati”, a koja je dostupna u svim boljim prodavaonicama ploča i na www.albumnadan.com; u odličnom tekstu objavljenom u zadnjem print izdanju magazina Storybook, ukazuje i na glazbenice kao što su Rosalía, Rina Sawayama, Hayley Williams, Phoebe Bridgers i Megan Thee Stallion, te na njihov utjecaj na glazbenu industriju.

Ovu, kao i brojne odlične teme čitajte u aktualnom broju.