Ovaj broj predstavlja kolekciju inteligencija, tekstova, objekata, ljudi, stavova i kontradikcija koje pričaju o životu u ciklusima, a podatke u golemim količinama obrađuje naš glavni kreativni urednik - umjetna inteligencija Soll.
Storybook je prepoznao potencijal umjetne inteligencije i kako ona već uvelike utječe na medije, posebice u lifestyle segmentu. Tako na globalnom planu valja istaknuti primjer modne industrije koja se snažno okreće korištenju umjetne inteligencije. Prema analizi McKinseyja, svjetske tvrtke za savjetovanje, čak 73 posto modnih brendova najavljuje da će umjetna inteligencija biti prioritet u njihovu poslovanju u 2024. godini.
Dino Bonačić i Storybookov Soll (kreativni urednik, umjetna inteligencija) pričali su o političkoj korektnosti i luksuzu, queer i nebinarnim osobama, fetišima i ekstremima, Chanelu i Pradi, Londonu i vintageu, ali i o torbicama koje navodno nisu nimalo bezopasne, koliko god se činile na prvi pogled.
Nekoliko riječi o recikliranju (sjećanja i emocija) iz novog broja Storybooka:
SOLL: Recikliraš neka sjećanja i ideje kada se igraš trendovima?
Dino: Početak procesa recikliranja kod mene je započeo prije devet godina, tada sam se osamostalio i preselio u Englesku. Cijeli koncept života mi se promijenio. Živio sam u Hrvatskoj s mamom i tatom, a onda sam došao u London. I dalje se sjećam što sam nosio 2004. godine.
SOLL: A sjećaš li se i onoga što nisi mogao nositi 2004.?
Dino: Da. Moda je bila povezana s ljudima koji su zarađivali na ilegalan način. Jedna međunarodna era Versacea, koja bi trebala biti super pozitivna, nama zapravo postaje negativna.
Bonačić, poznat po strasti prema torbicama, dijeli svoje iskustvo s recikliranjem sjećanja i ideja te otkriva kako moda postaje ogledalo promjena u životu. U razgovoru se dotiču i pitanja društvenih mreža, političke korektnosti mladih te izazova koje donosi suočavanje s različitim mišljenjima.
Nekoliko riječi o identitetu na društvenim mrežama:
SOLL: Kako onda vidiš sebe, kreiraš li aktivno online lik Dine Bonačića? Kako taj lik izražava svoja mišljenja ili uvjerenja?
Dino: Postoje neka pravila u vezi tih mreža. Kada sebe prezentiraš na Instagramu, većina ljudi neće postaviti svoju najgoru fotografiju ili video. Mislim da je prirodna tendencija ljudi da se uvijek žele okružiti pozitivnim stvarima, i uživo i online.
U dijelu razgovora o aktivizmu, queer identitetu te promjenama u modnoj industriji, otkrivaju se Dinini korijeni i put od Hrvatske do Londona. Soll razotkriva Bonačićevu analizu suvremenih društvenih tema, dok on sam otkriva svoj jedinstveni pristup modi, osobnom izražavanju te ljubavi prema torbicama. Intervju predstavlja intrigantan uvid u modni svijet kroz prizmu Dina Bonačića, čiji izniman put oblikuje i definira suvremene modne trendove.
Nekoliko riječi zašto je torbica opasna stvar:
SOLL: Zašto baš torbice?
Dino: Torbice su stvorene za istraživanje identiteta. Moja mama nikad nije bila toliko zainteresirana za modu, ali imala je nekoliko torbica. Jednom sam uzeo njezinu torbicu i igrao se. To mi je bio prvi susret s tradicionalno ženskom modom, iako danas torbice definitivno nisu samo ženski predmet. Ali možda prije šest, sedam godina, kad sam se počeo time igrati, torbice i muškarci bili su nekakav ekstrem.
SOLL: Torbica je, dakle, ekstrem?
Dino: Da, torbica je ekstrem. Kada vidiš muškarca na cesti s torbicom, uvijek je pokraj njega njegova djevojka i on je samo nosi umjesto nje. Kao da su torbice opasne za muškarce.
Dino je 'lik iz crtića' i predavač na fakultetu, novinar, urednik, stilist, kritičar, influencer na Instagramu, a o svojoj ljubavi – modi - piše u Guardianu, Financial Timesu, Dazedu, a sada iskoristite priliku i u novom broju Storybooka pročitate i upoznate Dinu Bonačića te brojne druge jedinstvene teme.
Novi broj možete pronaći na kioscima.