Film za sva vremena i ispred svog vremena: Veliki Pulp Fiction slavi 30. godišnjicu koja je okupila njegove zvijezde

Ove godine obilježava se 30 godina od izlaska kultnog filma 'Pulp Fiction', jedno od remek djela Quentina Tarantina i definitivno jedan od najupečatljivih filmova ikad snimljenih. Te je 1994. godine prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu gdje je ujedno i osvojio najprestižniju nagradu festivala - Palme d’Or.

Film nosi i zanimljivu povijest, a nevjerojatno je reći da u njega gotovo nitko nije vjerovao. Jedini koji mu je dao priliku bio je Harvey Weinstein sa svojom filmskom kompanijom Miramax. I prije nego se uopće počeo snimati, prodavao ga je za prikazivanje po cijelom svijetu i već od toga zaradio 11 milijuna dolara, zbog čega je bio u plusu jer je proračun filma bio 8.5 milijuna dolaraa.

Problem je bio kako pronaći dobru glumačku postavu za prilično nizak budžet. Ipak, Tarantino je tada postao vruća roba Hollywooda, pročulo se da je scenarij 'Pulp Fictiona' fantastičan zbog čega su glumci pohrlili na audicije. 

Ipak, Tarantino je primijenio taktiku po kojoj je angažirao glumce čije su karijere u tom trenutku bile u problemu. Tako je odabrao Johna Travoltu (i odbio Daniela Day Lewisa koji se javio za njegovu ulogu) i Brucea Willisa. Odbio je Meg Ryan i Holly Hunter, a odabrao Umu Thurman, kojoj je otvorio vrata holivudskog svijeta s njezine tada 23 godine. Uzeo je i dva karakterna glumca, Harveya Keitela i Samuela L. Jacksona te dvoje poznatih glumaca iz malih, nezavisnih, filmova, Amandu Plummer i Erica Stoltza.

'Pulp Fiction' na posljetku je u američkim kinima zaradio 108 milijuna dolara te 213 milijuna u ostatku svijeta i time postao prvi film nezavisne produkcije koji je u kinima u SAD-u zaradio više od 100 milijuna dolara. Ovim filmom nastale su nove zvijezde, stare slave se se obnovile, Weinstein i Tarantino međusobno su se vinuli u visine, a povijest je ispisana.

Film se oslonio na brojne aspekte pop kulture. Ima odličan soundtrack, upečatljivu kinematografiju i pametan dijalog. Smatrali su ga revolucionarnim, a to je i bio, iako prepun nasilja, svejedno i humorističan. Njegova forma nelinearne strukture bila je faktor koji je iznenadio gledatelje, kao i tri radnje koje se prate u isto vrijeme. Film za sva vremena i ispred svog vremena, a tome u prilog ide činjenica da je i danas toliko voljen.