Ovaj vikend gledamo: Marie Antoinette, slavni film slavne Sofije Coppole od čije je premijere u Cannesu prošlo 18 godina

Kultni film Marie Antoinette, redateljice Sofije Coppole danas je postao punoljetan. Naime, od premijere filma prošlo je 18 godina, a filmsko djelo o zadnjoj francuskoj kraljici uoči Francuske revolucije, te njenom životu na dvoru supruga, kralja Luja XVI, jedan je od onih koji se vole iz puno razloga.

Glavnu ulogu, ulogu kraljice ima Kirsten Dunst koja je odradila odličan posao glumeći kompleksnu ulogu s naglaskom na pogled na život mlade žene, a ne povijesne ikone. Film istražuje njezine osobne težnje, strahove, sumnje, pritiske, a sve posluženo kroz vrhunsku estetiku.

Zanimljivo je kako je Marija Antoaneta Sofije Coppole prikazana u Cannesu, 24. svibnja 2006., bila izviždana. Odsutnost političkog i povijesnog konteksta razljutila je kritičare i dio javnosti, posebice Francuze. U novinama Le Figaro, povjesničar Jean Tulard nazvao ju je "Versaillesom u holivudskom sosu", koji "zasljepljuje perikama, lepezama i kolačima", a koje "maskiraju neke velike pogreške". Pojedinci su u čitavu priču uvlačili elemente iz Coppolinog privilegiranog odrastanja i optuživali da je ovdje riječ o stilu, a ne sadržaju.

Ali na kraju, film je doživio slavu i postao jedan od najboljih filmova slavne redateljice. Prigrlile su ga brojne mlade, cool djevojke, modna zajednica, ljudi neopterećeni povijesnim faktima, jer film je fantastična šarena priča nastala u slavnom dvorcu, jer je produkcija dobila apsolutni pristup palači Versailles, a proračun studija Sony za ovaj film je iznosio tada impresivnih 40 milijuna dolara. Nije se štedilo u stvaranju čiste dekadencije. Ladurée je bio zaslužan za neodoljive slastice, dok je Manolo Blahnik dizajnirao cipele, a nezaboravna je scena kada se među svim pernatim cipelicama ulovi i kadar u kojem se nalaze plave, boje neba all-star conversice. Kostime u ovom filmu potpisuje Milena Canonero koja je za ovaj maestralni posao 2007. godine zasluženo dobila Oscara.

Pamte se brojni fenomenalni vizualni elementi u kombinaciji s umjetničkim širokim kadrovima, poput usporenog vatrometa koji se širi nad Versaillesom, ili perja s glava gostiju koje lebde po plesnoj dvorani, slojevi haljina, ali i scene propitkivanja, tuge; sve to ovaj film čini tako posebnim, privlačnim i bliskim, čineći film bližim priči o odrastanju nego drami iz povijesnog razdoblja. 

Film prati i odličan soundtrack s neočekivanim izvođačima, od The Strokes do New Ordera, te tako glazba ali i brojni mali detalji spajaju povijesne elemente s pop kulturom današnjih vremena, što je i samu kraljicu učinilo humanijom u percepciji gledatelja.

Ako još niste, odvojite vrijeme i pogledajte ovaj film, a ako je i vama na listi omiljenih naslova, odvojite vrijeme, pogledajte ga još jednom i učinite 18. rođendan ovog filma još posebnijim.