Zašto su odluke toliko teške? Analysis Paralysis novi je TikTok trend koji se osvrće na veliki problem modernog društva

U posljednje vrijeme nailazimo na razne varijacije TikTok trendova kojima je temelj, možemo u jednu riječ obuhvatiti - wellbeing i onda s time želja za nekim drugačijim tipom života koji je danas postao gotovo mainstream. Ukratko, sudeći prema brojnim korisnicima društvenih mreža, počinje se cijeniti lagan životni tempo i tzv. Slow Living lifestyle - udaljavanje od 'hustle' svakodnevice, žurbe, natrpanih rasporeda i klasičnih dodataka modernog života te biranje sporijeg, prirodnijeg i mirnijeg stila.

Jedan od njih je analysis paralysis, decision paralysis ili čak choice paralysis. Ista stvar, malo drugačijii termini. Ako niste iz izraza uspjeli zaključiti o čemu je riječ, 'trend' govori o stanju u kojemu, preplavljeni potencijalnima, nismo u stanju djelovati. Suočeni s previše opcija i izbora, zapravo, postajemo bespomoćni vrtnjama u krug dok nam umovi ulaze u stanje 'zamrzavanja'. Mentalno zaglavljeni, ostajemo 'zamrznuti' u fazi planiranja i postajemo sve zbunjeniji o tome što je dobra, a što loša stvar za učiniti... Riječ je o vrlo stresnom stanju zbog kojeg se često osjećamo krivima i posramljenima zbog nesposobnosti da nešto poduzmemo.

Naravno, ovakav oblik 'paralize' ništa ništa neuobičajen kada se suočavamo sa složenim ili posljedičnim odlukama. Ono što je novo, i što se najviše proteže TikTokom, je činjenica da sve više ljudi doživljava paralizu donošenja odluka kada su u pitanju naizgled jednostavne i trivijalne stvari u životu.

Neki postaju očajni i plaču jer se ne mogu odlučiti što će jesti, neki ne mogu započeti s uobičajenim dnevnim popisima obaveza jer ne mogu odrediti prioritet zadataka na njima. Neki ljudi ne mogu odlučiti koju odjeću odjenuti pa ostaju u pidžamama. Neki se ne mogu odlučiti kada će se tijekom dana istuširati ili oprati zube, a onda ne učine ni jedno ni drugo. Što se događa?

Neki od ljudi koji objavljuju takve TikTok videozapise identificiraju se kao neurodiverzni. Oni objašnjavaju svoju paralizu odlučivanja kao ključni simptom poremećaja pažnje/hiperaktivnosti (ADHD), koji je sam po sebi dijagnoza u trendu. Postoje i oni koji se jednostavno ne mogu odlučiti.

Bez sumnje možemo reći da svjedočimo rastućoj kulturološkoj zabrinutosti oko naše sve manje sposobnosti da se usredotočimo, koncentriramo i odupremo svim načinima kojima nam industrija pažnje istu krade. 

Naravno, postoje načini kako si pomoći (stvaranje okvira i sustava za donošenje sličnih odluka s kojima se često susrećemo, pisanje popisa 'za' i 'protiv', određivanje krajnjeg roka odluke), ali ipak nužno je zapitati se koliko se u naš um upleo sistem 'beskrajnih' mogućnosti koje nas često škakljaju s pitanjem 'Što ako je ono drugo bolje?'

S time bez problema možemo povezati i nikad užurbaniji život, stresore u raznim oblicima, zbog čega se ponovno vraćamo na početak u prihvaćanje sve sporijeg tempa i što lagodnijeg stanja uma. Je li u tome budućnost?